fbpx
Main menu

Stav Kluba zastupnika HSU o Zakonu o potrošačkom kreditiranju

Na aktualnoj, devetoj sjednici Sabora, u ime kluba Hrvatske stranke umirovljenika komentar na prijedlog Zakona o potrošačkom kreditiranju dao je Željko Šemper. U nastavku teksta u cijelosti prenosimo izlaganje zastupnika Šempera.

Željko Šemper:
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Poštovani ministre, s obzirom da smo mi umirovljenici vaša bliža budućnost ja se u njihovo ime također pridružujem čestitkama, prvo sa željom za vaše dobro zdravlje, a drugo da prikupite sredstva za prosinačke mirovine.
Kolegice i kolege, kako izgleda ove izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju će na jedan pošteniji, moralniji i pravedniji način regulirati poslovni odnos vjerovnika i primatelja kredita. Posebno se to odnosi na zaštitu slabijeg partnera, na potrošača koji će dobit dodatnu zaštitu, a kod uzimanja kredita biti bolje informiran s mogućim rizicima koji prate svako zaduživanje građana. U tom odnosu pokazalo se da su potrošači uvijek izvukli deblji kraj iako je djelomice i njihova odgovornost kod prekomjernog zaduživanja koje se treba ograničiti prema njihovim primanjima.
Veliki problemi kod 'divljanja' tečaja 'švicarca' prelilo je čašu što je bilo uzrok noćnih mora svih onih građana koji su uzimali kredite u toj valuti. Prema posljednjim podacima HNB-a građani su prestali vraćati 4 milijarde kuna stambenih kredita, a svaki deveti kredit je u švicarskim francima. Krediti su se uzimali olako jer je to u ono vrijeme izgledalo prihvatljivo i vrlo povoljno, a nisu previše vodili računa kako je svako uzimanje kredita rizično. Nisu razmišljali da tečaj neke od valuta može odletjeti do neba ili da može doći do problema kod njihovih prihoda.
Sjećam se '70.-tih godina prošlog stoljeća iako hrvatsko društvo tada nije bilo potrošačko društvo, zaposlenici su također uzimali kredite za gradnju kuća ili rjeđe za kupnju automobila. Ali se u ono vrijeme u godinama vraćanja kredita situacija okrenula u obratnu korist. Visoka inflacija 'pojela' je kredite pa su mjesečne rate imale vrijednost kutije cigareta, za razliku od ovih današnjih povećanih rata kredita. U ono vrijeme imali su dakle više sreće.
Jedan dio građana nije volio dizati kredite već su štedjeli pa onda kupili ono što im je trebalo i takvi nisu imali probleme zbog nemogućnosti vraćanja kredita. Do dolaska krize banke su nametljivo nudile potrošačke kredite a građani su ih, posebno mlade obitelji, uzimali bez puno razmišljanja. U kratko vrijeme nakon što su dobili posao htjeli su imati, a i to je bila potreba, i stan i auto, otići na more ili na skijanje i sve se to moglo na kredit.
Oni s nižim primanjima, oni koji su radili a nisu redovito primali plaću, oni koji su ostali bez radnog mjesta bez minusa na računu nisu mogli plaćati ni režije što se vidi iz 300 tisuća blokiranih računa i 270 tisuća ovrha s dugom od 20-tak milijardi kuna. Oni su ostali čak i bez cijelih iznosa plaća ili mirovina. U pitanje je došlo puko preživljavanje.
Nevraćanjem kreditnih rata u probleme dolaze i banke koje pokazuju mišiće i štite svoje interese, ukidaju prekoračenja po tekućim računima građana ili ih smanjuju. I zbog toga će ove izmjene zakona dobro doći jer idu u korist slabije ugovorne strane, a to su građani potrošači.
Ovaj tjedan je i Europski parlament donio novu direktivu kojom se propisuje veća kontrola pri odobravanju kredita, ali i pojačava zaštita dužnika prilikom ovrhe. I prema važećem zakonu nizom odredbi je reguliran odnos banke i potrošača, posebno o pravima potrošača, ali i nedovoljno njegove informiranosti kako kod uzimanja kredita, tako u vrijeme njegova trajanja, a posebno kad potrošač dođe u probleme i ne može na vrijeme izvršavati svoju obavezu vraćanja kredita. Banke su se tom prigodom postavile kruto, snagom jačega štitile su samo svoj interes.
Dosta problema postojalo je i kod odobravanja, posebno kod ukidanja prekoračenja po tekućim računima, tzv. minusa gdje su banke jednostrano donosile odluke o smanjenju minusa, nisu upozoravale građane ili im ponudile postepen prijelaz na smanjeni iznos odobrenog prekoračenja. Banke su radile ono što im je osnovna djelatnost, nudile su kredite svih vrsta, a na građanima je bilo da ponuđeno uzmu ako su procijenili da će posuđeno moći vratiti. Na kraju se ipak sve svodi da je kredit lako uzet, a teško otplaćivati.
Ovim izmjenama i dopunama važećih zakona država ima pravo i obvezu intervenirati u ovo problematično područje i tako zaštititi potrošače, posebno kad to zahvati veliki broj građana što se vidi po broju blokiranja računa i broju ovrha. Izmjenama se zabranjuje uvođenje novih naknada nakon sklapanja ugovora o kreditu, a ministar financija će naknadno detaljnije definirati visinu naknada. Time se izbjegava mogućnost vjerovnika da dodatno podiže cijenu kredita. Vjerovnik je sada dužan pisanim putem upozoriti potrošača na rizike s promjenom tečaja ili promjenom kamatne stope.
U slučaju kad je ugovorena promjenjiva kamatna stopa točno se moraju definirati parametri koji se mogu koristiti za promjenu ugovorene kamatne stope. Kod te odredbe je vrlo važno da se primjenjuje i na sklopljene ugovore prije stupanja na snagu ovog zakona kod kojih nisu bili definirani parametri za promjenu kamatne stope. Ovi parametri, fiksna marža i razdoblje promjene kamata ne smiju biti veći od početnih u slučaju rasta strane valuta većih od 20% u odnosu na domaću valutu.
Primjena ovog zakona ima i retroaktivno djelovanje. Njena svrha je opravdana jer se radi o otklanjanju uočenih dosadašnjih nepravilnosti i neravnopravnog položaja građana potrošača kod kredita, s promjenjivom kamatnom stopom koji su bili ovisni o volji jače strane iz ugovora a to su uvijek banke. Za korisnike stambenih kredita određuje se maksimalno dopuštena kamatna stopa koja ne smije biti viša od prosječne kamatne stope na odobrene stambene kredite po svim valutama u Republici Hrvatskoj uvećane za jednu trećinu. Slično je i kod potrošačkih kredita gdje se prosječna kamatna stopa može uvećati za pola. Takvu prosječnu kamatnu stopu određuje i objavljuje Hrvatska narodna banka na svojim internetskim stranicama.
Na taj način ovim odredbama građane se štiti od prekomjernog rasta kamatnih stopa posebno od prekomjernog dugoročnog zaduživanja kod rješavanja stambenih potreba. Tu je intervencija države potrebna posebno zbog toga što prosječna kamatna stopa u zemljama euro zone iznosi 3,35% dok je u Republici Hrvatskoj 5,3%. U posljednje vrijeme mnogo priče je bilo oko dopuštenog prekoračenja po tekućem računu koji je građanima bio jedini način plaćanja režija i ostalih potreba njihove obitelji. Banka je sada dužna obavijestiti potrošača o umanjenju ili ukidanju dopuštenog minusa i omogućiti potrošaču bez ikakvog dopunskog troška otplatu iznosa u 12 mjesečnih obroka i kamatnom stopom koja vrijedi za dopušteno prekoračenje po tekućem računu.
Za nastale uočene probleme potrošača kriva je poslovna politika banaka koje su svjesno nudile minuse čak do tri mjesečne plaće ne vodeći računa o rizicima za te dužnike, ali ni za svoje poslovanje.
Klub Hrvatske stranke umirovljenika podržat će ovaj prijedlog zaštite hrvatskih građana potrošača ali imamo i jedno pitanje. Može li ovaj zakon ili možda neki drugi spriječiti poplavu silnih raznih letaka koje bezobrazno umirovljenicima nude kredite stotinu puta veće od prosječne plaće?
Hvala lijepa.

Na vrh članka

Facebook