U početku je HSU, osim Predsjedništva, djelovao kroz podružnice i ogranke. Odlukom prve redovne Godišnje skupštine održane u Čakovcu 1997. godine reorganizira se i djeluje kroz ogranke, općinske, gradske i županijske organizacije te Središnji odbor i Predsjedništvo.

Nakon registracije stranke HSU sudjeluje prvi puta na lokalnim izborima u proljeće 1997. godine i sa 40-ak izabranih članova ulazi u lokalne strukture vlasti, da bi na izborima održanim 2001. godine broj izabranih vijećnika porastao na 70-ak.

Na parlamentarnim izborima 2000. godine dobivamo 53 tisuće glasova, čime ne prelazimo izborni prag, ali osvajamo najviše glasova od svih izvan parlamentarnih stranaka.

Na trećoj redovnoj godišnjoj skupštini održanoj u Zagrebu, 1999. godine za predsjednika je izabran Vladimir Jordan, a Rudolf Mažuran za počasnog predsjednika. Nažalost gospodin Mažuran je na parlamentarnim izborima 2003. godine bio nositelj liste druge stranke, te odlukom Središnjeg odbora prestaje biti počasni predsjednik i član Stranke.

Na parlamentarnim izborima održanim 2003. godine HSU postaje parlamentarna stranka s tri zastupnika u Saboru. Zahvaljujući toj činjenici HSU se počinje uvažavati i dolazi do realizacije odluke Ustavnog  iz 1998 godine kojom su ukinute odredbe članaka 1., 2., 3., . i 6. Zakona o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinskog i invalidskog osiguranja te upravljanju fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja.  Zakon je proveden 2007. godine usvajanjem zakona kojim je uređeno provođenje Odluke Ustavnog suda Republike radi obeštećenja korisnika mirovina koje je nastupilo zbog djelomičnog usklađivanja mirovina za razdoblje od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 1998. godine. Obeštećenje korisnika mirovina prema odredbama ovoga Zakona ostvareno je putem posebnog fonda. Tadašnji zastupnici Hrvatske stranke umirovljenika bili su Silvano Hrelja, Dragutin Pukleš i Josip Sudec koji je preminuo 2006. godine obnašajući dužnost zamjenika predsjednika HSU-a te predsjednika Kluba zastupnika HSU-a u Saboru.

Na izborima za lokalnu, regionalnu i područnu samoupravu 2005. godine HSU postiže zavidne rezultate sa 40 županijskih, 100 gradskih i 106 općinskih vijećnika.

Na petoj redovnoj, a ujedno i izbornoj skupštini u lipnju 2005. godine Vladimir Jordan je ponovno izabran za predsjednika stranke.

Polovinom 2007. godine održana je šesta redovna i izvještajna skupština Stranke, koja je usvojila i Izborni program.

Na parlamentarnim izborima održanim 2007. godine HSU ostaje parlamentarna stranka s jednim zastupnikom u Hrvatskom saboru.

Na izborima za lokalnu (regionalnu) samoupravu 2009. godine HSU je postigao izvanredne rezultate, te za skoro 23% nadmašio rezultate izbora 2005. godine. Osvojeno je ukupno 270 vijećničkih mjesta (38 u županijama, 115 u gradovima i 117 u općinama) i 12 članova HSU-a članovi su izvršne vlasti.

Parlamentarni izbori 2011. godine donose novost – HSU na izbore za zastupnike Hrvatskog sabora izlazi zajedno sa Socijaldemokratskom partijom i Hrvatskom narodnom strankom te osvaja tri zastupnička mandata, a zajednička lista odnosi uvjerljivu pobjedu na izborima.

Na parlamentarnim izborima 2015. godina na kojima pobjeđuje Domoljubna koalicija, a HSU u sklopu koalicije Hrvatska raste u Saboru  predstavljaju Silvano Hrelja i Marija Ilić.

Relativni pobjednik izvanrednih izbora u rujnu 2016. bio je HDZ. Birači su u Sabor odabrali dva zastupnika HSU-a, Silvana Hrelju i Kažimira Vardu. Nažalost, Kažimir Varda okrenuo je i biračima i stranci leđa te prešao u Klub Stranke rada i solidarnosti postavši tako jedan od “Bandićevih žetončića”.

Na parlamentarnim izborima u srpnju 2020. godine uvjerljivo pobjeđuje HDZ. U sklopu Restart koalicije HSU osvaja jedan mandat u osmoj izbornoj jedinici i tako Silvano Hrelja tako ostaje jedini zastupnik HSU-a u Saboru.

Na redovnoj izbornoj skupštini 2020. godine izabrano je  novo vodstvo koje predvodi Veselko Gabričević kao novoizabrani predsjednik HSU-a.

Zaključno možemo istaknuti da 1993. godine tadašnja HDZ-ova vlast nije izvršila nezakonito uskraćivanje stečenih umirovljeničkih prava, inicijatori za utemeljenje HSU-a vjerojatno ne bi pokrenuli to pitanje. Utemeljenje Hrvatske stranke umirovljenika pokazuje da strukture vlasti nisu spremne ispraviti nanesenu nepravdu hrvatskim umirovljenicima, bez obzira na njihov politički deklariran karakter. To nedvojbeno potvrđuje žalosna činjenica da je prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću u Hrvatskoj smanjena od preko 70% prije intervencije vlasti 1993. godine na današnjih  35.6% !

Očigledno je kako sve vlasti brinu za uravnoteženje svojih proračuna, a zakonite zahtjeve umirovljenika proglašavaju u najmanju ruku nerazumnim suprotstavljajući time umirovljenički korpus drugim društvenim strukturama i članstvu u ideološki orijentiranim političkim strankama. Osim toga zbog osobnog interesa i koristoljublja pojedinaca, uglavnom bivših članova naše stranke, štetno se djeluje i kroz druge umirovljeničke stranke na lokalnim razinama te tako narušava zajednički i jedinstven pristup umirovljeničkim problemima. No uvjereni smo kako smo na dobrom putu da sve to prevladamo i u budućnosti kao stožerna umirovljenička politička stranka snažnije artikuliramo umirovljeničke glasove.