Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se u spomen na sestre Mirabal, političke aktivistkinje, koje je 25. studenog 1960. godine, u Dominikanskoj Republici, dao ubiti diktator Rafael Trujillo.
Ujedno, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježit će ove godine početak kampanje UNiTE, a koja se održava od 25. studenog do 10. prosinca 2024. Kampanja traje ukupno 16 dana aktivizma, koji završavaju na dan obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca.
Dana 25. studenog 2024., UN Women i Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal pokrenut će izvješće pod nazivom „Femicid u 2023.“ uz globalne procjene femicida. Svih 16 dana aktivizma za ovu godinu posebno su relevantni s obzirom na to da se svijet približava 30-oj godišnjici Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje 2025., vizionarskog nacrta za postizanje rodne ravnopravnosti i prava žena i djevojčica posvuda u svijetu. Također, 16 dana aktivizma podsjeća nas da se svaka akcija, bez obzira koliko mala bila, računa u borbi za okončanje rodno uvjetovanog nasilja. Međunarodni dani su prilika za obrazovanje javnosti o pitanjima od interesa ključnim za mobilizaciju političke volje i resursa za rješavanje globalnih problema te za slavljenje i jačanje postignuća čovječanstva. Ujedinjeni narodi su 2023. izvijestili o nevjerojatnom porastu rodnog nasilja od 50 % u odnosu na prethodnu godinu.
Ovogodišnja kampanja želi posebno skrenuti pozornost na alarmantnu eskalaciju nasilja nad ženama kako bi revitalizirala obveze, pozvala na odgovornost i djelovanje donositelja odluka.
Da li znate:
- Procjenjuje se da je na globalnoj razini 736 milijuna žena doživjelo fizičko i/ili seksualno nasilje. Djevojčice su posebno izložene riziku od nasilja te 1 od 4 adolescentice zlostavljaju njihovi partneri.
- 16 % do 58 % žena na globalnoj razini doživljava rodno uvjetovano nasilje uz pomoć tehnologije. Najviše su pogođeni generacija Z i milenijalci.
- 70% žena u sukobima, ratu i humanitarnoj krizi doživljava rodno uvjetovano nasilje.
- Globalno, sakaćenje ženskih spolnih organa poraslo je za 15% u usporedbi s podacima od prije osam godina.
- Posebno su osjetljiva i ranjiva populacija starije žene.
Što se smatra nasiljem nad ženama
Nasilje nad ženama i djevojčicama uglavnom se ne prijavljuje zbog nekažnjavanja, šutnje, stigme i srama koji ga okružuju. Može se manifestirati u fizičkim, seksualnim i psihološkim oblicima, obuhvaćajući:
- nasilje intimnog partnera (premlaćivanje, psihičko zlostavljanje, silovanje u braku, femicid)
- seksualno nasilje i uznemiravanje (silovanje, prisilne seksualne radnje, neželjeni seksualni napadi, seksualno zlostavljanje djece, prisilni brak, ulično uznemiravanje, uhođenje, uznemiravanje na internetu i životnom okruženju)
- trgovina ljudima (ropstvo, seksualno iskorištavanje)
- sakaćenje ženskih spolnih organa
- dječji brak
U Deklaraciji UN-a o ukidanju nasilja nad ženama koju je donijela Opća skupština UN-a 1993. godine, nasilje nad ženama definira se kao “svaki čin rodno uvjetovanog nasilja koji rezultira ili bi mogao rezultirati fizičkom, seksualnom ili psihološkom štetom ili patnjom žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo da se događa u javnom ili privatnom životu“.
To utječe na žene u svim fazama života, posebno na starije žene, uključujući razdoblje obrazovanja, zapošljavanje i ostale mogućnosti uključivanja u društvene procese. Nasilje nad ženama predstavlja veliku prepreku za postizanje jednakosti, razvoj i mir, kao i ostvarivanje ljudskih prava žena i djevojčica. Ciljevi održivog razvoja ne mogu se ispuniti bez okončanja nasilja nad ženama i djevojčicama. Nasilje duboko ukorijenjeno u običaje i navike narušava zdravlje, pospješuje siromaštvo i zaustavlja svaku mogućnost izjednačavanja spolova ali utječe i na stvaranje velikih troškova u društvenoj zajednici.
Zbog porasta ovakvih pojava, Vijeće EU prvi puta u povijesti odobrilo je europski zakon o sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Zakon se smatra povijesnim jer mu je cilj borba protiv nasilja nad ženama. Zakon je stupio na snagu 7. svibnja. Direktivom se nastoji boriti protiv nasilja nad ženama, uključujući nasilje na internetu, te se vrši pritisak na države članice da se aktivno bore protiv takvog nasilja strateškim preventivnim mjerama i zakonodavstvom. Od država članica EU traži i da uspostave mjere kojima se osigurava da djeca dobiju profesionalnu pomoć. U skladu s idejom izgradnje sigurnije budućnosti, cilj preventivnih mjera odnosi se na povećanje razine osviještenosti građana o temeljnim uzrocima nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja te usvajanje znanja u obrazovnom sustavu o ulozi koncepta pristanka u međusobnim odnosima. Zakon se posebno poziva na žene s invaliditetom i Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Njime se stvaraju zahtjevi za bolju zaštitu i potporu ženama s invaliditetom.
Unatoč određenim propustima direktive (EU) 2024/1385 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ovo je prvi puta da EU zakonodavstvo otvoreno nameće obvezu državama članicama da osiguraju dostupnost liječničke pomoći ženama žrtvama seksualnog nasilja. Države članice će također morati osigurati edukaciju za profesionalno i medicinsko osoblje koje dolazi u kontakt sa žrtvama i preživjelima seksualnog nasilja. Države članice EU imaju tri godine za transpoziciju Direktive u nacionalno zakonodavstvo. Ovo je veliki korak naprijed u boljoj zaštiti žena i djevojčica od nasilja, bilo kod kuće, na poslu, na našim ulicama, izvan mreže ili na internetu.
S obzirom na ozbiljnost ovakvog kršenja ljudskih prava djevojčica i žena, AGE, koji je član Europske koalicije za okončanje nasilja nad ženama i djevojčicama, koristi priliku Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama kako bi pozvao europske institucije i zemlje Europske unije da u svojim programima dodatno daju prioritet pitanju zlostavljanja i nasilja nad starijim ženama.
Starije žene također trpe zlostavljanje i nasilje. Rodno uvjetovano nasilje pogađa djevojčice i žene svih dobnih skupina. Kada je riječ o starijim ženama, mnoge od njih su doživjele duboku starost noseći vrlo ozbiljne priče o nasilju i zlostavljanju. Rezignacija, nemoć i nevidljivost previše su česti među starijim ženama i predstavljaju im stvarne prepreke u pristupu podršci i zaštiti. Starije žene trpe obiteljsko i svekoliko drugo nasilje te se suočavaju s posebno visokim rizikom od nevidljivosti. Nadalje,ekonomske nejednakosti i dalje postoje te se akumuliraju na kraju života. Razlika u mirovinama između muškaraca i žena iznosi nešto manje od 40 % pa bi se ekonomska ovisnost mogla povećati, a što predstavlja rizik da starije žene ostanu s partnerima koji su nasilnici ili pak starije žene žive u nasilnim okruženjima.
Svima je dobro poznata priča gospođe Nataše Papeš iz Zagreba, a koja je zbog samoće, siromaštva i bolesti, u dobroj vjeri sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa znancima, tzv. „prijateljima“, a zbog čega je ostala bez ičega te bila izvrgnuta velikom teroru i nebrizi. Osobno sam je upoznala krajem 2021. kao i njenu tužnu priču.
Svi mi u datom trenutku bolesti i nemoći možemo postati „Nataša Papeš“.
Ne dozvolimo da se to nikome dogodi! Ne dozvolimo niti da se umirovljenice, kojima je dana mogućnost da uz mirovinu rade 4 sata, izrabljuju od strane poslodavca. Ne dozvolimo da se poslodavci prema njima ponašaju diskriminatorno i da sa njima ne potpisuju ugovore o radu čime ih drže u neizvjesnosti i podčinjenosti. I to isto ulazi u jednu vrstu zlostavljanja starije ženske populacije. Ima puno tužnih priča vezanih uz zlostavljanje žena.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) poziva na bolja istraživanja u svim zemljama koja će pomoći osigurati da se te žene broje i da se njihove specifične potrebe razumiju i riješe. Starije žene i žene s invaliditetom mogu biti iznimno izolirane kada dođe do nasilja, što im otežava bijeg i prijavljivanje zlostavljanja. Stigma i diskriminacija mogu dodatno smanjiti pristup uslugama ili informacijama ili rezultirati odbacivanjem njihovih izvještaja o nasilju od strane hitnih službi.
Važno je potaknuti razgovor o nasilju nad ženama jer se radi o široko rasprostranjenom problemu koji se javlja u svim slojevima društva, neovisno o dobi, obrazovanju, socioekonomskom ili društvenom statusu. Žene koje su žrtve nasilja treba osnažiti da nasilje prepoznaju i potraže pomoć organiziranih službi, a javnost potaknuti da prijavljuje nasilje svake vrste. U slučaju nasilja žrtve se mogu obratiti policiji, zdravstvenoj ustanovi, nadležnom centru za socijalnu skrb, državnom odvjetništvu, nevladinoj organizaciji ili pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Preventivno djelovanje je ključno za osiguravanje sigurnosti žena, kako sada, tako i u budućnosti. Problemu treba pristupiti sveobuhvatno i multidisciplinarno, od edukacije u najranijoj dobi, preko konstantnog osvješćivanja i senzibiliziranja javnosti pa sve do adekvatnog i konzistentnog kažnjavanja nasilja nad ženama.
Od studenog 2020. postoji i Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja. To je besplatan telefon (116 006) dostupan 24 sata dnevno, svakim danom, na koji se mogu javiti osobe žrtve nasilja kao i svi oni koji sumnjaju na nasilje u svojoj okolini. Ako svjedočimo nasilju, prijavimo događaj nadležnim institucijama – policiji na 192 ili lokalnom Državnom odvjetništvu.
Ema Culi,
predsjednica Foruma žena HSU-a
