Peti dio analize problematike mirovinskog sustava Hrvatske našeg člana Željka Šempera odnosi se na smanjenje i ukidanje HRT pristojbe.
Članak 34. Zakona o HRT-u obvezuje vlasnike radijskih i TV prijamnika na području RH plaćati HRT-u mjesečnu pristojbu u visini 1,5% prosječne neto plaće i danas iznosi 80 kuna. Iako država u pojedinim zakonima ili odredbama zakona provodi diskriminaciju u mirovinskom sustavu (majčinski dodatak, 3% zdravstvenog doprinosa ….), često je pravno stanovište kako svaka usluga ili proizvod mora biti jednaka za sve građane.
Ipak, nelogično je, da je osnovica za plaćanje HRT pristojbe umirovljenicima ili nezaposlenima prosječna neto plaća i to u vrijeme kad prosječna mirovina iznosi oko 37% prosječne neto plaće.
Za umirovljenike bi normalna pristojba na prosječnu mirovinu (2.641 kn) od 1,5% iznosila 40 kuna.
U vrijeme Milanovićeve Vlade Nadzorni odbor HRT-a je 2015. donio odluku o mjesečnoj pristojbi od 40 kuna za umirovljenike, čija mirovina ne prelazi 1.500 kuna. Pravo na to imaju samo umirovljenici koji su na dan 12. listopada 2015. bili u HRT-ovoj evidenciji obveznika plaćanja mjesečne pristojbe. Koliko je nepravedno vezati neko pravo uz određeni datum pokazuje primjer iz života jednog djeda i bake: pristojbu HRT-u je plaćao djed, a kad je djed umro, baka nema pravo na smanjenu pristojbu!
Na dnevnom redu Sabora nalazi se prijedlog izmjene Zakona o HRT-u saborskog zastupnika HSU-a Silvana Hrelje, kojim se predlaže:
a) da se vlasnici prijamnika samci čiji ukupni mjesečni prihod u prethodnoj kalendarskoj godini nije veći od 2.500 kuna, te članovi kućanstva čiji mjesečni prihod nije veći od 2.000 kuna oslobode od plaćanja mjesečne pristojbe u visini od 50% i
b) da se svi građani s mjesečnim prihodima do 1.500 kuna po članu kućanstva u cijelosti oslobode plaćanja mjesečne pristojbe HRT-u.
Ovaj prijedlog je korektan u novim okolnostima kad HRT više nije monopolist u konkurenciji komercijalnih televizija, kad se nove serije i sport gledaju na nekim drugim kanalima. Ovim izmjenama u korist onih koji žive u siromaštvu, smanjenje prihoda nije prijetnja gledanosti, funkcioniranju i neovisnosti javne televizije, već je to neracionalno poslovanje i program koji prezentira gledateljstvu.
Željko Šemper
