Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika general Veselko Gabričević, ujedno i prvi zapovjednik 126. brigade Hrvatske vojske, prisustvovao je proslavi 30. godišnjice njezinog osnutka u srijedu, 6. listopada 2021. g. u Sinju. Uz generala slavlju su prisustvovali Predsjednik RH i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović, gradonačelnik Sinja i pripadnik 126. brigade Miro Bulj i zamjenik župana Splitsko-dalmatinske županije Ante Šošić.
Prenosimo govor generala Gabričevića kao prvog zapovjednika 126. brigade u cijelosti:
S posebnim poštovanjem pozdravljam obitelji poginulih hrvatskih branitelja, Vas branitelje i veterane 126. brigade Hrvatske vojske, obnašatelje vlasti, a posebno Predsjednika države i Vrhovnog zapovjednika OS-a, naše gore list, gospodina Zorana Milanovića, državnog tajnika u ministarstvu branitelja gospodina Darka Nekića, zamjenika župana SDŽ gospodina Antu Šošića, izaslanika NGS OS RH generala Sinišu Jurkovića, gvardijana svetišta Gospe sinjske fra Antu Covu, gradonačelnika Sinja, pripadnika 126. brigade gospodina Miru Bulja i načelnike općina, kao i naše tradicionalne goste – veterane Đakovačke 122. brigade, kao i sve predsavnike braniteljskih udruga.
Prošlo je 30 godina od dana kada je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman izdao zapovijed o ustrojavanju 126. brigade Hrvatske vojske pa je prilika da se prisjetimo tih dana. Brigada je ustrojavana u teškim vremenima kada je Sinj danonoćno granatiran, kada nije bilo dovoljno sredstava ratne tehnike ni druge vojne opreme.
Zasigurno je bila olakotna okolnost što su postrojbe MUP-a i 2/4. gbr. uz sudjelovanje postrojbi Civilne zaštite uspjeli nadljudskim naporima zaustaviti neprijatelja na prilazima gradu Sinju, koje su vodile žestoke borbe od Kijeva preko Vrlike do Alebića kule i sela Bitelić. To je bilo vrijeme kada su svi građani Cetinskog kraja sanjali slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku. Ljudi su hrlili u postrojbe, ali nismo imali niti streljačkog naoružanja da se svi dragovoljci naoružaju i uključe u brigadu.
U to vrijeme sve nas je krasilo nešto što je na žalost vremenom izblijedilo ili nestalo, a to je
- zajedništvo
- dostojanstvo
- hrabrost
- poštenje
- odanost domovini
- neizmjerno domoljublje i
- u rat se išlo bez ideoloških predrasuda opterećenih prošlosti.
Opravdano se postavlja pitanje gdje su se izgubile te vrijednosti danas, posebno kako se kolokvijalno kaže među političkom elitom kojoj su branitelji omogućili mir i slobodu, ali im nisu dali za pravo da zatiru vrijednosti koje su nama braniteljima bile vodilja u stvaranju neovisne i slobodne države.
Branitelji Cetinskog kraja ratovali su nažalost i ginuli od Vukovara do Dubrovnika i pri tome je 105 branitelja ugradilo svoj život u temelje naše države. Postrojbe 126. brigade ratovale su, branile i oslobađale okupirane prostore RH od Sinja preko Posavine do Dubrovnika, a brigada je između ostalih sudjelovala u najznačajnijim operacijama HV-a, kao što su “Zima-94”, “Oluja” ii “Potez-1 i 2”.
S ponosom treba istaknuti činjenicu da 126. brigada HV-a nije nikada tijekom Domovinskog rata izgubila niti jedan oslobođeni i dostignuti položaj. Pripadnici brigade mogu uvijek sa ponosom isticati da su velike napadne operacije izvodili rame uz rame i ravnopravno s najelitnijim postrojbama HV-a, s gardijskim brigadama.
Ratni put brigade je čist kao suza i nitko nikada nema pravo niti može reći da su pripadnici 126. brigade HV-a vodili nečastan rat.
Radi povijesne istine o Domovinskom ratu istina se mora govoriti, a istina je samo jedna, a to je da je HV vodila pravedan rat, obrambeni i oslobodilački. Rat koji je Hrvatskoj nametnut od srbočetničke i fašističke klike iz Beograda pod vodstvom Slobodana Miloševića tako da možemo slobodno reći da je poslije 2. svjetskog rata u Europi jedino Hrvatska vodila i antifašistički rat. Da je tome tako svjedoče mnoge činjenice pa je uvijek dobro da se oni koji pričaju o tome da se na prostorima bivše države vodio građanski rat, prisjete da su oni došli iz Srbije i razarali Vukovar, Dubrovnik, Osijek, Pakrac, Sinj, Zadar, Šibenik, Slunj, Gospić i druge gradove i sela u Hrvatskoj. HV nije bila na tlu Srbije i nije razarala Beograd, Niš, Leskovac, Podgoricu itd.
Današnji predsjednika Srbije Aleksandar Vučić, štovatelj ratnog zločinca Vojislava Šelšelja, između ostalog držao je vatrene govore u Glini i govorio da se Srbi junački bore protiv ustaša u Hrvatskoj i da je Hrvatska srpska zemlja. I danas smo svjedoci da ideja o stvaranju Velike Srbije nije mrtva pa se na tom tragu srpskog svijeta događaju slične stvari na prostorima nama susjednih država kao što je na ovim prostorima bilo viđeno krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. No, moraju biti svjesni da to u Hrvatskoj ne može proći jer mi danas imamo svoju državu i sve njezine institucije koje rade svoj posao, a oni se moraju suočiti sa svojom prošlošću i moraju proći katarzu koja je neizbježna.
Branitelji su prije trideset godina imali misiju da oslobode i stvore neovisnu, suverenu i demokratsku državu, što su u potpunosti izvršili, a danas nam je zadaća da svjedočimo istinu o Domovinskom ratu, da aktivno sudjelujemo u izgradni demokracije, u izgradnji svih struktura u državi, a mladi neka na tim temeljima nastave graditi državu na dobrobit svih njezinih građana.
NEKA NAM VJEČNO ŽIVI REPUBLIKA HRVATSKA!
ZAPOVJEDNIK 126.br HV-a
General HV-a u miru
Veselko Gabričević
